zatvori

Kompletirani stripovi iz prijašnjih Kajgoda:

     Škrga Ivo i Mali Micko

     Kuća straha

     Veselo bilje

zatvori

RSS

Napomena: ukoliko koristite RSS nema razloga da se stavljate na mejling listu jer ništa osim obavijesti o novom broju i tako dobiti nećete.

BROJ:

Kumulativno kazalo | Arhiv | RSS/newsletter   

Sadržaj: Uvodnikoblog | Gledišta #2 | Ljudi napadaju! | Talačka kriza u Mahičnom #2 | ... | Veselo bilje
KAJGOD magazin

    Uvodnikoblog

         Lijep pozdrav!

Evo, dakle, i drugog broja.

S obzirom na sve, čini mi se da je prilično promptno zgotovljen. Ja sam u svakom slučaju zadovoljan što uopće ikako imam vremena crtati i pisati. Na trenutak, kako sam počeo raditi osamsatno radno vrijeme, učinilo mi se da je gotovo sa svim hobijima, zanimacijama i ostalim što život čini vrijednim življenja.

Penzija

Ali sad mi se ipak čini da se iz svakog dana može iscijediti nekoliko minuta i za raditi stvari koje mi pričinjavaju zadovoljstvo, ne samo one koje moram raditi da bih preživio.

I to je dobro.

      Multimilijarder

Znači, Kajgod magazin ide dalje, pa ako se još niste stavili na Newsletter listu ili se pretplatili na RSS, skoknite na vrh stranice i kliknite RSS/Newsletter.

Na Newsletter listi sam primijetio nekoliko praznih upisa. Činilo mi se samorazumljivo, ali ako nije: trebate upisati u onu kućicu svoju email adresu i kliknuti Pošalji. Ako se pak ne želite staviti na Newsletter listu, ali želite primati RSS feed, kliknete na RSS i slijedite uputstva vašeg browsera.

Vrlo jednostavno. Zbilja. Samo zvuči komplicirano.

Novi Kajgod magazin!


***

Dobro, službeni dio time završava.

Čitao sam neki dan privju Macanovog Bočka. Nisam još nabavio album, moram priznati, pa zaključke izmosim samo na osnovu pročitanog na darkomacan.com.

Nisam ljubitelj SF-a, pa se nisam susretao ni s tim likom baš puno, ali me je zaintrigiralo koliko Macan prezire sve što je novo u SF-u. Kao, prije je ta eskapistička literatura bila fenomenalna, a onda odjednom ništa ne valja.

To mi je sumnjivo.

Buljooko čudovište protiv sisate ljepotice

Ja sam, primjerice, slušao Iron Maiden kad sam bio osnovškolac. To mi je bilo presjajno. Zapravo, većina teškometalnih bendova koje bih preslušao u to i rano srednjoškolsko doba bili bi mi sjajni.

Naravno, danas su svi heavy metal bendovi neslušljivo smeće za nedorasle tinejdžere, lišeni humora, autoironije, uvida ili očuđenja.

Onda sam pred koji mjesec slagao neki video i palo mi je na pamet ubaciti u soundtrack pjesmu The Hunt jednog od mojih dragih bendova iz tog vremena, Sepulture (u procesu traženja sam naučio i da to nije izvorno njihova skladba nego obrada, ali to nije toliko bitno). Kako mi se učinilo jednostavnije s Rapida skinuti cijeli album (Chaos AD), odlučih preslušati cijeli album, onako, za dobra stara vremena. A prošlo je valjda blizu petnaest godina.

I album je bio IZVANREDAN! SJAJAN! Zašto sam ikad prestao slušati heavy metal? Zašto nikada nisam nabavio niti jedan od njihovih sljedećih albuma (ovaj je izašao baš nekako kako sam se ohladio od metala)?

                     No police, no summons

I odoh ja tako na net i skinuh još ponešto od bijesnih Brazilaca.

I smeće je. Neslušljivo. Neduhovito (zapravo - uopće lišeno humora). Proračunato.

Onda me uhvati paranoja pa se upitam je li Chaos AD iole bolji album od ostalih ili je to sve u mojoj glavi?

Pa ajmo uzet najdražu mi pjesmu s albuma i pokušati zamisliti kako bi mi se svidjela da ju sad upravo slušam prvi put. Radi se o nekom polusvijetu koji iz nekog razloga želi uzeti pravdu u svoje ruke i ubiti lokalnog dilera.

Znači: imamo malo desničarske propagande o nasilju kao rješenju svih problema, poziv na linč, ignoriranje činjenice da diler pjesnikovog brata nije natjerao da uzima drogu itd, ali nemamo ni mrvicu autoreflekcije, promišljanja svojih postupaka, promišljanja kako bi se na to odrazio Kantov kategorički imperativ (bismo li željeli da svi uvijek kao pravilo u istoj situaciji isto tako postupaju?), a uz sve to je i LAŽ! Autor (a još manje dečki iz Sepulture koji su je obradili) nikada nisu i nikada nisu imali namjeru uzeti pravdu u svoje ruke.

Da sam je danas slušao prvi put, postupio bih po Carter USM principu: "turn on, tune in and switch off forever".

Slično je, vjerojatno, i sa Dark Knight Returns (ako netko slučajno ne zna, iako mi to zvuči nevjerojatno, radi se o stripu o Batmanu autora Franka Millera). Ja već godinama ne dam nikome da pljuje po tom stripu. Nema veze što je superherojski treš. Nema veze što je najzanimljivije ideje pokrao iz Death Wisha (treš sam po sebi). Nema veze što je desničarska propaganda (i sve ostalo što se može reći za The Hunt)... Naravno, NOVIJI Millerovi radovi su nečitljivo smeće, ali Dark Knight Returns to nije!

Dark Knight

Ili je?

Watchmene sam čitao puno kasnije. Kad sam već uglavnom čitao samo alternativu i rugao se muškarcima u tajicama. I bilo mi je to OK, ali... To je samo jadni superherojski treš malo inteligentnije napisan i malo spretnije pokraden iz filmova, knjiga i inog. Ništa posebno relevantno on meni nije govorio. Ništa mi nije očudio. Nizašto mi nije otvorio oči. Nije mi bio ni napet ni duhovit...

Rorschach

A i Watchmeni i Dark Knight Returns su stripovi iz istog vremena, oba su revizionistički superheroji, oba su prihvaćeni od kritike sličnim lovorikama i oduševljenjem.

Ni tu nešto nije u redu.

Naravno, ni honkonški karate filmovi koje sad nabavim nekog od omiljenih mi autora nisu više tako začudno snimljeni kao Bilo jednom u Kini i više mi ih se skoro uopće ne gleda, dok je Bilo jednom u Kini i dalje jednako veličanstveni balet borilačkih vještina...

Mogao bih tako do prekosutra. Dakle, ako će se Darku čitati ovo: stari, vjerojatno SF nije ništa lošiji danas nego je bio pred dvadeset godina, samo si ti stariji i pametniji, pa ti to više nije bogzna što.

I tako... Bili svi mi lijepo živi i zdravi pa se čitamo u sljedećem broju.


    Talačka kriza u Mahičnom #2

...prošlu epizodu pročitajte ovdje.


III.


Kad je inspektor prvi put primijetio da ga Jelena vara nije se previše iznenadio. Napokon, i on bi učinio slično da mu se pružila prilika. Ali osjećaji koji su ga preplavili bili su potpuno neočekivani i strani.

U ovoj pizdi koju ja sad mirišem još ima smrada tuđe sperme, tuđeg znoja, tuđeg kurca! I dok ja trpim krvave svađe, urlanja i uvrede svaki put kad se treba dogovoriti tko će postaviti stol, on dobiva samo najbolje. Ne mora je trpiti čitave dane da bi povremeno dobio zadovoljenje. Pred njim je uvijek umilna i slatka. Njemu uvijek laže kako je dobro ševi. Njemu uvijek laže kako je uzbuđuje njegovo tijelo.

Kurva izdajnička.

Pa ne misli valjda da sam tako glup da vjerujem kako joj se sviđa moja dlakava trbušina? Pa imamo ogledalo. Nisam slijep.

Baš me zanima zna li on kad ga laže?

Vjerojatno ne. Vjerojatno je to neka budala koja misli kako ga Jelena obožava. I ne kuži da je stvar u prostom prekraćivanju vremena. I možda laskanju njezinom egu kako još uvijek može imati više muškaraca.

Ili je on još podmukliji igrač od nje? Možda on laže njoj? Možda joj govori sve ono što je meni glupo i ispod časti, a znam da bi voljela čuti?

Koga uopće briga. Najradije bih je pogledao u oči i rekao: Gotovo je! Nemoj da te više ikada vidim! Nemoj da više ikada makar i čujem za tebe! Mislila si da neću znati? Mislila si da ja - inspektor, profesionalni lovac na lažljivce - neću prokužiti tvoje bijedne isprike, prikrivanja i laži?

Onda ona plače i moli me da joj oprostim. Samo mene voli. Ne može bez mene.

A ja joj zalijepim posljednji šamar i kažem: E, jebi ga. Trebala si prije misliti, kurvo prepredena!

Međutim inspektor zna da čitav scenarij ima nekoliko promašenih detalja.

Kuća na primjer.

Ima li on snage tražiti i navikavati se na novi stan, pošto je kuća i tako njezina? Pa onda objašnjavati svoj obitelji i, takozvanim, prijateljima da su se rastali. Pa onda smišljati tko i kako će mu peglati košulje za posao. Naučiti kuhati. Tražiti nekakve kurvice za jednu noć po jeftinim birtijama.

Previše pizdarija. Lakše je osigurati se da bude opreznija i sačuva ga od podsmijeha rodbine i prijatelja (u tu svrhu inspektor jedno veče prije spavanja, tobože usput, priča Jeleni što bi sve napravio njoj i njezinom ljubavniku da ga kojim slučajem prevari, a priča uključuje pištolj, ručnu pilu za drva, sjekiru, čekić i čavle), te se praviti da ništa ne zna. Malo će svrbiti ego - više inspektorski nego supružnički, pošto ga u ovom trenutku više pogađa što se mora praviti glup nego što ne može zadržati ženu samo u svom krevetu - ali bolje i to nego tisuću komplikacija koje bi donio razvod.

Valjda je dovoljno pametna da se čuva spolno prenosivih bolesti?

Stvarno bi bilo ponižavajuće da sazna kako je HIV pozitivan i onda ga pitaju kome je sve mogao prenijeti bolest, a on mora reći: nikome. Jedino sam sa suprugom spavao, a ona me je i zarazila.

Kako bi mu se bolničari podsmijehivali! Bravo majstore, glavno da si ti bio vjeran, a stara kurvetina ti se ševila na sve strane (prije njega bi od nje uzeli popis onih koje je ona mogla zaraziti i jedva bi stao na A4 papir). Evo ti sad. Što si jebao jebao, a krepat ćeš kao rock gitarist koji je močio sprijeda i straga u sve što ima rupu.

Koja sam ja jadna budala.

Stvarno mi treba nešto. Nešto da mi vrati samopouzdanje. Da me uvjeri da moj život ipak ima nekakvog smisla. Da sam netko i da nekamo idem. Treba mi atraktivan slučaj. Treba mi Martin sa automatskom puškom koji bježi u šumu, kao Rambo ubija svakoga tko mu se približi, a inzistira da pregovara jedino sa inspektorom Stevom. Jedinim čovjekom od karaktera. Jedinim u kojeg ima povjerenja.

I onda su sve kamere uperene u mene.

Kasnije mi na ulici svi prilaze i hoće se rukovati, hoće mi platiti pivo. Ona pizdarija s Koradom nestaje iz kolektivne svijesti. Zamijenjuje je herojska potjera za obespravljenim braniteljem Martinom kojeg će na kraju inspektor Stjepan Pajić, sa suzom u oku zbog nepravde koja mu je nanešena, morati ubiti da bi spasio pun autobus školaraca, taoca poludjelog ali časnog ratnika sa deset kilograma dinamita montiranih ispod autobusa i daljinskim upravljačem u ruci.

Inspektor Stevo nema omiljenog redatelja, filmove više bira po principu: da su američki i "ispektor lovi krivca" žanra, ali ne bi nipošto htio da film o njegovom životu režira neki od domaćih filmaša. Domaća kinematografija je posrana do kraja. Ne znaju oni napraviti pošteni film da se čovjek može uživjeti u likove, da se prepozna u moralnoj vertikali jednog Williama Wallaca ili u širokom spektru James Bondovih vještina.

Ali o tome će brinuti kad dođe vrijeme za to. Sigurno neće snimati film bez da njega konzultiraju. Možda mu i daju mjesto pomoćnika scenarista ili nešto takvo. Zašto ne?

Jedino mi nije jasno kako ću se uživiti u lik Martina, tipa koji je popizdio zato što ga je država odjebala kad joj više nije trebao (a što je drugo mogao očekivati?), a žena ostavila (a da mu pritom nije oduzela kuću).

Glupan.


IV.


Kad se inspektoru prvi put nije htio dići u krevetu s Jelenom, nije se osjećao usrano kako su ga upozoravali časopisi i televizijski talk showovi. Bilo mu je manje više svejedno. Vadio se na umor i prešutio dvadeset novih kilograma na trbuhu njegove supruge koji su bili pravi razlog trenutka gađenja koji je osjetio - i to više zato što je Jelenina građa zrcalila njegovu, nego zato što bi mu bilo pretjerano stalo do njezinog izgleda. Napokon, u hrvačkom klinču i pet centimetara od njezinog lica i onako je nije mogao (inspektor bi vjerojatno izabrao riječ "morao") gledati.

Međutim, nikako nije mogao prestati misliti o tome kako se zapustio i pretvorio u jedvapomičnog soma.

Buđenje, posao, možda jedno pivo, malo rada na polju ili oko večere... I kako da stigne s dečkima na nogomet? Vikendom? Ma tko bi još vikendom išao bilo gdje. Pa mora se malo i odmoriti. Pogledati dobar film na televiziji, pojesti malo bolji ručak, otkartati koju partiju ili otići u birtiju na malo socijalizacije.

I tako se sve manje krećeš, sve više jedeš... I jebi ga. Odjednom si debeli gad.

Pitam se je li se Martinu uvijek dizao kako treba? Pitam se je li mu se žena gadila? Da li ju je izbjegavao gledati kad su bili u krevetu i zamišljao neku drugu, negdje drugdje - i što je najgore - s nekim drugim.

Da, to je najgore. Kad ti više nije seksi ni zamišljati neku sisulju iz novina, koja nekim čudom uspijeva držati te mljekare na struku užem od tvoje ruke, kako puši tebi, nego moraš zamišljati i da si ti netko drugi.

Jebem ti život.

O, inspektor, kak ste se sredili, kaj da idete na televiziju a ne v akciju.

Možda i idem, dobri moj Jiva, pomisli inspektor, možda i idem...

Ali vi ste gospon čovik kad ste na poslu, jel da? Nisam vas ja vidil u službi pa ni ne znam.

Zanimljivo je koliko pažnje posvećujemo odjeći. Koliko nam se čini da izgledamo bolje ako se obučemo pažljivije, skuplje, reklaimiranije... Ali ja sam i dalje debeli panj. Na televiziji će se to vidjeti. Ali sad je kasno. Morat ću barem malo uvući trbuh.

Evo, tam je Martinova hiža. Budem ja išal z vami do vrata?

Ako se ne bojite.

Ma kaj bi se bojal? Pa nebu mene vubil! Mi se znamo otkad smo bili klinci. Ak veli da bu vubil mater i sebe, onda bu vubil mater i sebe.

Psihologija nije baš tako jednostavna znanost, prijatelju. Ima tu puno faktora na koje niste računali - podsvjest, dementia, PTSP...

(Nabraja inspektor nasumične pojmove koje je zapamtio iz filmova, pošto je sve predmete koji nisu izravno vezani uz kriminalistiku i onako na faksu rješavao tako što bi nabavio pitanja i odgovore s prošlih rokova i onda samo podmetnuo odgovore na ispitu. Često nije ni pročitao skripte predmeta iz kojih je imao odlične ocjene. Pametnima ne treba učenje. Jedino je predmete izravno vezane uz struku zbilja učio. Sebe je uvjeravao da je to zato što mu jedino ti predmeti stvarno trebaju, a zapravo se bojao da bi profesori koji se baš bave otkrivanjem prevara otkrili i njegovu tehniku.)

Pred vratima velike dvokatnice (doduše, nikad do kraja ožbukane - očito je Martin imao veće planove nego novčanik kad je gradio) nije se ni na koji način moglo naslutiti kakva se drama odvija iza vrata.

Pokucavši, inspektor je na trenutak zadrhtao.

Iza ovih vrata možda se krije moja karta za New York, a možda za seosko groblje.

Svega nekoliko trenutaka i vrata se otvaraju. Martin, poludjeli branitelj suicidalnih i homicidalnih namjera, gledao je u oči inspektora Steve s jedva malo manje udaljenosti od one na kojoj se nalazila Jelena kad je inspektor prvi put ušao u čarobni svijet impotencije.

...nastavak u sljedećem broju.


    Gledišta #2

...prošlu epizodu pročitajte ovdje.

Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta

    Ljudi napadaju!

Ljudi napadaju!

    ...

...
...
...
...

    Veselo bilje

Veselo bilje

    Vaši cijenjeni komentari


Ime: 


Zajebite zle spamere tako da prepišite ovo: 
Ovdje:

adam 

jos stripova u nastavcima!!!
i nek veselo bilje pozivi!!! 

Rico 

Jebote, ovaj Ciko ne zna rec NE.
 

jurica 

@adam: bit ce, bit ce ;-)

@Rico: sad si mi umirio savjest. bas sam se bojao hoce li to biti dovoljno razumljivo (strip mi je bio lagani eksperiment iz pripovijedanja jezikom stripa umjesto ilustrirane drame na koju se Gledista uglavnom svode). 

Rico 

A cuj, ja ti nisam nesto mjerodavan, iman prejebeni instikt za strip, skoro pa falingu :)
Ala sta se gust samofalit!!!!! 

lizosom 

Bi li išla sa mnom? je baš romantično pitanje. I krasan patos u ... se vidi. Dobro te draga naučila koja ti je zadnja riječ ;) Vidiš kako život nije fer, kako nismo rođeni s parama. Za ne vjerovat. Zato imamo divan blagoslov u radu. Jel tak? Jel tak? Jel da nije. A znam. 

Vlaadisha 

odlicno, odlicno...
jedva cekam #3!!!!
napokon su se sva ta nabadanja spontano upakirala u nekakvu formu (mada je magazinska forma potpuno provizorna, sluzi okupljanju svega i svacega, al svejedno lijepo izgleda, psiholoski ima smisla)(uvodnici su odlicni!) i sad to izgleda! & izlazi zasad dosta cesto!:)
nisu posao i brak zapreka, dapace, vjerojatno si dosad imao viska vremena:), samo to nisi znao, kao sa sepulturom..
treba naucit cijenit slobodno vrijeme.
A J M O T R I ! ! !
 

sonjecka 

javlja se jadna dvadeset(6)ogodisnja spameri..ovaj doktorica koja trazi buljooko cudoviste da mu stavi kapi u oci. 

čoro 

čoro 

s pravom si se bojao. meni lagani eksperiment iz pripovijedanja jezikom stripa nije bio dovoljno razumljiv. vježbaj dalje! 

jurica 

no dobro, Čoro, ne može sad biti razumljivo baš SVIMA ;-) 

BOB ROCK 

E jebo te strip, ti veze nemaš, probaj se baviti nečim drugim na primjer poljoprivredomn, krkane.Ne ulazi u umjetnost stripa kad nemaš smisla. 

jurica 

a tko kaže da se ne bavim poljoprivredom? 

mcn 

Istina je da je SF najbolje čitati s 12 godina, no ima tu i drugih momenata (predebeli romani kao loša forma za SF), o čemu ovog i idućih mjeseci drobim na Kolcu. U svakom slučaju, hvala na spominjanju. 

Stari drug 

dugo se ovako ne nasmijah :-) 


Kajgod magazin #2
Izlazi povremeno u nadi da će izlaziti najmanje 5 ili 6 brojeva godišnje
(u idealnom slučaju po broj mjesečno).
Autor svih priloga: Jurica Starešinčić

Creative Commons License
Kajgod magazin by Jurica is licensed under a
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Croatia License.

08.09.2008.


  1     2     3     4     5     6     7     8     9     10  




Free Domain & Hosting

Povratak na vrh stranice