zatvori

Kompletirani stripovi iz prijašnjih Kajgoda:

     Škrga Ivo i Mali Micko

     Kuća straha

     Veselo bilje

zatvori

RSS

Napomena: ukoliko koristite RSS nema razloga da se stavljate na mejling listu jer ništa osim obavijesti o novom broju i tako dobiti nećete.

BROJ:

Kumulativno kazalo | Arhiv | RSS/newsletter   

Sadržaj: Uvodnikoblog | Gledišta #3 | Supermarket | Ninđa | Talačka kriza u Mahičnom #3
KAJGOD magazin

    Uvodnikoblog

         Lijep pozdrav!

Treći broj.

Najbrže zgotovljeni! Bogme to za sad ide puno brže nego sam se nadao. Što reći? Hvala svima koji ostavljaju komentare.

I toga je PUNO više nego sam očekivao.

Kad sam smišljao dizajn stranice, dugo sam promišljao želim li uopće staviti te komentare na dno, jer sam se bojao da će djelovati žalosno ako budu prazni u svakom broju. Na kraju je prevagnula prosta činjenica da je u današnje doba stranica koja ne nudi apsolutno nikakvu interakciju s čitateljem primitivluk kakav se teško oprašta.

I imao sam sreće.

Komentara je puno, dobrohotni su, a nerijetko i pravo inteligentni, pa i sam dolazim na stranicu pročitati što ima nova.

Još jednom vam svima hvala!


***

Još me nešto neki dan strašno razveselilo...

Na Fibrinoj stranici pojavio se izdavački plan za sljedeće dvije godine i djeluje SPEKTAKULARNO!

Imate gore link, otiđite, proletite kroz pedesetak naslova i dobro promislite što uopće možete propustiti. Na cijelom popisu nema više meni nezanimljivih izdanja nego što je prstiju na ruci.

Ipak ću slaviti rođendan...

Ako uopće smijem nešto izdvojiti, Black Hole Charlesa Burnsa moderni je klasik. Ne vjerujte Igoru Hofbaueru ako vam je rekao da dramaturški ne funkcionira ili da neadekvatno završava. Hofbauer je likovnjak, ne valja mu uvijek vjerovati kad sudi o kvaliteti naracije.

Astronauti budućnosti uopće su mi omiljeni Trondheimov strip (Manu Larcenet je urnebesni scenarij predivno nacrtao)... Dijalog u muzeju:
"Idite u sekciju s modernom umjetnošću!"
"Ali to je slijepa ulica!"
"Upravo tako."
antologijski je primjer Trondheimove genijalnosti.

Serijal pak o gospodinu Jeanu sasvim je druga krajnost u istoj "školi" francusko-belgijskog stripa. Izvrsno napisana priča o svakodnevnom životu pariškog lumpenproleterijata. Ljubitelji Svagdanje borbe ovaj naslov ne bi trebali propustiti (uz napomenu da se stvar sasvim raspjeva nakon nekoliko albuma - na početku je sve to još malo kruto).

Tu je i Macanov forte Sergej, pa odlični crtači Baru i Gipi, solidni Pirat Isaac, grozno nacrtani, ali emotivni Box Office Poison... i čitav niz zanimljivih stripova koje još nisam imao prilike čitati.


***

Što se tiče sadržaja ovog broja, moram priznati da sam se okuražio ploviti jako opasnim vodama.

Kad je nedavno na darkomacan.com izašlo na vidjelo (protivno Darkovoj najboljoj namjeri da to zadrži za sebe) da Dekara planira vratiti u život popularnog Leslija Elridža (ili kako se to već pisalo), u meni se javila jaka želja da što prije saznam na što će to sličiti. Hoće li otići u parodiju, držati se izvorne Mickey Spillane estetike (moj omiljeni opis je išao ovako nekako: "bila je lepa, doduše malo prevelikih grudi za svoju nežnu građu") ili nešto treće...

pate križa

Pa reko da se i ja okušam u žanru.

Ali nije to samo tako. Najveće remek djelo novijeg hrvatskog stripa ostvareno je u tom žanru (Ninđa! Filipa Kelave, naravno). Tradiciju starojugoslavenskih roto romana i stripova da i ne spominjem. Lun kralj ponoći i Ninđa mora da su vrhunac u povijesti domaćeg šunda. Valjda posljednji put da se beletristika čitala tako masovno i tako čistog uma: nitko nije kupovao Ninđu da mu lijepo izgleda na polici ili da izgleda pametno kad sjedi u vlaku nakon posla. To se ČITALO.

I kako da sad ja, izraziti larpurlartist, ne uprljam žanr svojim nemuštim filozofiranjem i hermetičnim metaforama?

Tješim se da je važna dobra namjera i pravim se da ne znam čime je popločen put do Pakla...


***

Čitam dalje na stripovi.com forumu komentare na elektronički papir i potencijalnu smrt stripova u opipljivoj formi.

(Za one koji znaju o čemu se radi: ja zapravo nikada nisam do kraja izbačen sa foruma, ali kako bih sačuvao i svoje vrijeme i Globinjov obraz, odlučio sam da više neću pisati tamo, ali i dalje odem, pogledam ima li nešto novo - ponekad se čak i oduševim kao na gornjem primjeru Fibrine najave - ali uglavnom čitam samo ono što mi u startu djeluje zanimljivo.

Raspravu, dakle, o budućnosti papira NISAM čitao do kraja jer uopće nije bila zanimljiva, iako tema nije bez potencijala.)

Recimo da je na komentare kako jedinice i nule nemaju pravu vrijednost jer ne možeš prodati skenirani strip i sl. bolje ništa i ne odgovarati.

Osoba koja je to napisala (ako trgovce uopće ima smisla častiti komplimentom da su "osobe") nije u krivu, naravno. Kao što cijena starih poštanskih maraka, uveza knjiga, slikarskih originala i tisuća drugih beskorisnih gluposti stalno raste zahvaljujući čudesnom krugu nostalgije i spletkarenja, i stripovi će zasigurno, u svojoj papirnatoj formi, još dugo ostati "vrijedni" kolekcionarski primjerci, ali svesti jednu umjetničku formu na nosač medija (u ovom slučaju papir) u najmanju je ruku uvredljivo onoj šačici nas koji još uvijek uzimamo stripove u ruke s onim iskrenim entuzijazmom s kojim su radnici nakon bauštele grabili novi broj Ninđe da saznaju što ima novo u svijetu gdje ulicama hodaju uglavnom samo lepe devojke, malo prevelikih sisa i guzica za svoje tanke strukove i duge noge.

slikar
slikar
slikar

Na što se dakle priča svodi?

Hoće li elektronički papir zamijeniti ovaj za koji treba srušiti pola prašume kako bi se otisnulo svo ono prevarantsko smeće koje služi isključivo proizvodnji potreba, a napučuje kioske širom svijeta?

Ako komercijalisti smisle napadnije i učinkovitije metode oglašavanja na elektroničkim uređajima nego na papiru i ako ti uređaji ne budu skupi... Sigurno da hoće!

Pa pola magazina koje možete kupiti na kioscima već se tiskaju digitalnim tiskom.

Što se tiče kvalitete slike - i jedno i drugo su jedinice i nule. Pitanje je samo u kojoj rezoluciji. Kao što rekoh - ako naprave dovoljno jeftine i dovoljno kvalitetne uređaje: Zbogom papiru i ne trebao nam nikad više!

Kajgod magazin je u tom smislu ispred svoga vremena, jelda?

Što nas dovodi do problema broj dva!

Kako spriječiti da novi medij bude demokratičan?

Jednom su se zajebali s internetom, ne vjerujem da će si to dozvoliti još jednom. Zašto trošiti gomilu para na reklamne kampanje kako bi se ljude natjeralo da uniformno i u glas kupuju Večernji list (i njihove mange), kad će na to biti prinuđeni ako im se jednostavno uskrati mogućnost stvaranja vlastitih medijskih proizvoda.

Elem očekujem da se upravo smišlja neki format, standard ili tako nešto koji će ti aparati u budućnosti podržavati, a na koji će prava imati samo medijski monopolisti. Očekujem da će se to riješiti tako da možete dobiti mukte aparat ako se pretplatite na Večernji, ali taj aparat može čitati samo format koji imaju njihova izdanja. Na taj način će monopol velikih biti očuvan, a da se neće činiti kao preveliko zadiranje u ljudska prava.

Nazovimo to kapitalizam.

Dakle: još da se riješi par tih manjih problema i veselit ćemo se sredstvima javne prijevare na sasvim novom nosaču medija.

Uuuuuuu! Kako sam uzbuđen!


***

Ovaj put nisam baš puno pisao o osobnim problemima.

Joj, joj - to mi nije pametno u ovo vrijeme "voajerskog realizma" (moj novi prijedlog za naziv aktualnih umjetničkih trendova - zamjena za ono što sam dosad zvao "autobiografsko / dokumentarističko / biografska škola", a što je i dugo i blesavo). Pikantnosti iz privatnog života, pa čak i obična banalnost svakodnevice, danas se dobro prodaju.

Zašto baš to? Zašto baš sad? - pitate me.

Znate ono o Fermatu i dokazu teorema (problem u matematici star više od četristo godina, a neki još uvijek misle da nije riješen, dok neki drugi tvrde da oni prvi samo nisu dovoljno produhovljeni da shvate neki dokaz nekog Japanca, a svih njih koji se time ozbiljno bave i mogu to razumjeti nema više od deset na svijetu)? Fermat je u svojem notesu napisao teorem i bilješku kako ima i zgodan dokaz, ali mu ne stane na rub papira na koji piše, pa će ga jednom kasnije zapisati.

I onda ga nije zapisao.

I onda 400 godina kasnije matematičari koriste neku satelitsku matematiku koju više ni sami ne razumiju i nisu sigurni mogu li to dokazati.

Tako i ja, eto - nemam ovoga trenutka više prostora da objasnim problem voajerskog realizma, iako imam sasvim zgodno objašnjenje.

kijaiiiii!



    Talačka kriza u Mahičnom #3

...prošlu epizodu pročitajte ovdje.


V.


Kad je inspektor Stevo Jeleni izložio svoj plan odmora od nje (platit ću si sobu u hotelu na tri dana da te ne moram non stop gledati, rekao je), očekivao je optužbe, svađu, svašta, ali mislio je da će tema biti emocije, njihov odnos.

A za to imaš novaca? Pitala je Jelena, međutim.

Novaca? To je tebi najbitnije u ovoj priči?

Nego što? Treba registrirati auto sljedeći mjesec. Ne misliš valjda da ću ja za to davati novce?

A koji novac?

(Jelena nikada nije radila pravi posao. Tobože se bavila umjetnošću, što je bila njezina šifra za kičasti nakit koji se čak i seoskim babama činio ciganlukom i prejerivanjem. Naravno da time nikada nije zaradila niti novčića, ali dobro se znalo da je njezin prilog kućnom budžetu tabu tema.)

Molim? Ja, kao ne zarađujem ništa?

Ma nisam to rekao... (iako je to mislio - i bio u pravu)

Gade jedan, ja po cijele dane kuham, perem, krpam tvoje gaće i čarape (zapravo u životu nije zakrpala niti jedan komad donjeg veša, ali naglasila je to radi dojma), a ti se zajebavaš na poslu i samo sjediš tamo kao klada. I onda ispada da ti radiš, a ja ljenčarim! Domaćica je jedino radno mjesto na kojem se ne dobiva ni plaća ni društveni status! Hoćeš da dam otkaz? Ha? Ha?

Ma ne... oprosti...

Inspektor je oduvijek bio u stanju svaku svađu umiriti upornim prešućivanjem očiglednih istina i popuštanjem. Niti jednom u životu se nije potukao jer je uvijek svaku situaciju uspio izgladiti gaženjem po vlastitom ponosu.

Takav je bio u braku, takav se namjerio biti i na ovom zadatku.

Kakav god prizor zatekao u Martinovom stanu, ne smije zaboraviti da je otmičar uvijek u pravu.

Ako ovaj bude urlao na njega, vrijeđao ga, napadao ga fizički... Tajna je u popuštanju.

Tko izdrži petnaest godina braka s onom vješticom može umiriti bilo koga.

Inspektor Stevo - najučinkovitiji sedativ na tržištu! Dokaz, ne obećanja.

Sam napred, uđite nam gosti!

Još jedno iznenađenje: iza nervozne Martinove pojave, iz dubine hodnika, dobrodošlicu im je zaželio ženski glas. Martinova majka.

Martin je bio markantna pojava prije desetak godina, a onda je, negdje oko pedesete, naglo počeo slabiti. Sad je postao neobična mješavina onoga što je bio i onoga što će tek postati. Na trenutak je djelovao opasno i nekako zloćudno, sa svojim licem Vladimira Visockog, a već u sljedećem trenutku je izazivao žaljenje pogrbivši ramena i pretvorivši se iznenada u sitnog starca.

Kad je otvorio vrata na trenutak je imao ono ozbiljno i moćno lice, ali čim je začuo majčine riječi samo je slegnuo ramenima i odustao od holivudskih manira.

Pa dobro, možeš li ti jednom u životu šutiti?

Ma zakaj? Kaj ne smim ni pozdravit goste? Nigdar nam i tak nigdo ne dohaja...

Oni nisu gosti, mama! Oni su ovdje ozbiljnim poslom.

To ne znači da moraš bit bezobrazan.

E znači! Baš ću biti bezobrazan! I grub! (opet se vraćaju crte Visockog) Valjda i ja imam pravo na to jednom u životu!

(Nemaš, brate, pomislio je inspektor, i ja sam nekad mislio da ponekad vrijedi dići glas, ali uzalud je to... Nitko nikoga ne sluša. A ako vičeš, daješ im samo još više razloga da ignoriraju ono što govoriš.)

U vrak te odnesal ter te odnesal. Kak moreš bit takav, ja to nemrem razumit...

Ti tamo muči, a vas dvojica, molim vas, uđite. Imamo puno toga za dogovoriti.

(pruža ruku inspektoru)

Drago mi je da ste došli. To je dobro. Ako bude dobre volje s obje strane, nitko ne mora nastradati.

Sve kako hoćete, gospodine susjede. Sve po vašoj volji. Samo da nema problema...

(inspektor zapravo želi probleme, ako ne bude problema, neće biti ni publiciteta, ali ne može se to otvoreno govoriti, takva su pravila)

Martinova kuća je toliko tipična seoska jednokatnica i izvana i iznutra da inspektor, koji nikada prije nije bio u njoj, točno zna kamo ići i bez da mu se išta kaže. Jiva ide za njim. Očigledno je da ga afera zabavlja.

Ja vas u ovom trenutku moram upitati čime vi to točno prijetite, zašto i koji su vaši zahtjevi. To je procedura.

Zašto? Malo čudno pitanje. Pa zar vi ne vidite što rade s hrvatskim braniteljima u ovoj zemlji? Zar ne vidite u što se pretvorilo ono za što smo se borili?

Ali svima je podjednako teško...

Dobro, pa jeste li vi bili u ratu?

Pa baš u vojsci ne, ali kao policijski službenik sam sudjelovao u mnogim akcijama i često imao glavu u torbi.

(laž, naravno)

I vama nije čudno, recimo, da su mene otpustili bez pardona kad sam zatražio povišicu u firmi u kojoj sam radio dvadeset godina? Mene! Veterana domovinskog rata! Odlikovanog veterana domovinskog rata! A znate što su mi rekli kad sam im to strusio u lice? Znate li? Ha? Rekli su: naviknite se, ovo je kapitalizam i svatko je plaćen koliko najmanje ga poslodavac može platiti, a da još uvijek ima nekoga da radi. To je zakon ponude i potražnje, veli on. A ima strojobravara na tržištu rada koliko hoćeš. Mlađih. Bez obitelji. I može ih se platiti dvije tisuće kuna. I još su sretni.

Nikome danas nije lako...

Kurac nije! Lako je! Onima koji nisu bili u ratu. Njima vam je superlako! Recite vi meni bi li vi bili saborski zastupnik za deset tisuća kuna mjesečno? A? Jel bi? Ja bi! Još kako veselo! I za pet tisuća! I za tri tisuće! A zakaj onda, kad je tako, za njih ne vrijedi pravilo ponude i potražnje? Zakaj njih ne otpuste i zaposle mlađe, bez obitelji, koji bi državu vodili za parsto kuna? A? Kaj bi je mored lošije vodili od Sanadera? Moš mislit! Gore neg kaj je sad teško da more bit!

(transformacija od najopakijeg lica holivudskog lovca na glave natrag u usamljenog starčića)

Kurve su vam to, moj inspektore... A kurve su uvijek na dobroj cijeni. Čak i kad imaju sifilis. Samo ako se još jako ne vidi.

Možda nije tako strašno... Možda niste promislili sve opcije.

Dobro sam ja promislio, moj inspektore. Zato ste vi tu. I zato će doći televizija i onda će svi čuti što ja imam za reći!

(na spomen televizije inspektorovo srce je malo poskočilo)

A kako mislite dovesti televizijsku ekipu? Nije naprosto mogao odoljeti pitati.

Vi ćete ih nazvati! I to sve televizije u državi! Svi će doći.

Ma nisam siguran da oni imaju toliko interesa...

Doći će kad vam kažem! Došli su kad je Korade radio pizdarije. Doći će i meni. Pa makar morao pobiti i sve vas i pola sela!

(znate da ste na rubu ubrojivosti kad vam prijetnja vašom vlastitom pogibijom zvuči kao odlična prilika - ovaj je skroz na skroz lud, mogao bi napraviti ozbiljne pizdarije, mogao bi mi dati pravu priliku da svi saznaju tko je inspektor Stevo!)

Što mi je sad najpametnije poduzeti? Pokušati ga umiriti ili još raspiriti njegov bijes? Moram nekako djelovati kao da nastojim pomoći mu, a zapravo ga navesti na još veće gluposti. Ovo je tvoja prilika inspektore Stevo, nemoj je propustiti! Moraš biti mudar! Moraš biti prepreden!


...nastavak u sljedećem broju.


    Gledišta #3

...prošlu epizodu pročitajte ovdje.

Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta
Gledišta

...nastavak u sljedećem broju.


    Supermarket

Supermarket
Supermarket
Supermarket

    Ninđa

Ninđa
Ninđa
Ninđa
Ninđa

    Vaši cijenjeni komentari


Ime: 


Zajebite zle spamere tako da prepišite ovo: 
Ovdje:

Rico 

Aaaaa, ninja je izvrstan, izvrstan... i nemilosrdan.
Zapravo je ovo slicna situacija kao sa kupovanjem diploma, kaj ne? 

mcn 

U 24 sata sam proccitao dva broja Kajgoda! To je dnevni blog!
Samo tako dalje! I nek te zzena zove 'Brzi'! ):) 

adam 

vau, sve brze i brze, uskoro cemo ic i dnevno (?)
ninđa ovaj put nadmasuje sve 

lizosom 

Stupić na koji se žena oslanja je prava pravcata subliminalna poruka!! 

sonjecka 

Nije losa ta ideja s rodjendanom i listom stripova. Ako ove godine CRS padne na moj datum mogla bih ga tamo slaviti, bwaahahah
Odlicno, odlicno, nova era Kajgoda! 

čoro 

Meni je mama rekla da je Fermat jednostavno krivo izveo dokaz, ali to nije stalo na papir - tako već 400 godina ljudi gube vrijeme na pizdarije.
Kakvi papci!
 

Lidac 

'era kajgod magazina' lol 

Quelava 

Jedino...ninđa je zaboravio da mi odreši ruke pre nego je iščezao u tamu noći...odbiću mu to od plate ako se ikada izvučem odavle. 

zyxel 

GO JURA GO! GO! 

big moma 

kaće ćetri?
 

Lars 

A šta je bilo sa onim stripom o tipu koji se posle izlaska iz zatvora vraća na neko ostrvo? 

Jurica

@big moma
samo što nije...

@Lars
To je prokleto pitanje! Ali bit će jednom... Bit će... Što nas dovodi do jednog sljedećeg projekta, ali otompotom (odnosno, kad se oženim i riješim tog dijela obaveza). 

erca 

Dugo nisam bio kod tebe, kliknem, a kad tamo magazin. Bravo, samo ustraj... 

Rico 

) odnosno, kad se oženim i riješim tog dijela obaveza

jurice, pa to ti mora biti zadovoljstvo, a jooo, hahahahaha,muskarcina 

stari drug 

E moj ninja 

/)dren@l-!N 

;) 


Kajgod magazin #3
Izlazi povremeno u nadi da će izlaziti najmanje 5 ili 6 brojeva godišnje
(u idealnom slučaju po broj mjesečno).
Autor svih priloga: Jurica Starešinčić

Creative Commons License
Kajgod magazin by Jurica is licensed under a
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Croatia License.

19.09.2008.


  1     2     3     4     5     6     7     8     9     10  




Free Domain & Hosting

Povratak na vrh stranice