Uvodnikoblog

Čovjek si uzme malo zasluženog odmora za promišljanje sebe i svog (ajmo to tako nazvati, pravit ćemo se da ne znamo pravu istinu) umjetničkog djelovanja i odmah se prepolovi broj posjeta stranici, a ostavljen je i svega poneki komentar (doduše onih nekoliko su standardno prijateljski i nezasluženo naklonjeni).

Eh, tako je to valjda kad mi uvodnikoblog nije baš osobito reality show-ovski. Mislio sam da će spominjanje Dana hrvatskog filma i mojeg vječno kontroverznog kritičkog djelovanja polučiti neki homicidalni komentar, ali, eto - nije se dogodilo. Možda bude bolje za mjesec dana kad dođe beba. Tad ću, bez brige, imati i te kako kontroverznih pogleda na očinstvo i položaj čovjeka u multimedijskom društvu.

***

Kako nije bilo puno komentara, zašto ne odgovoriti na Filipovo pitanje ovdje (zašto su Gledišta tako odvratno nacrtana)?

Crtež Gledišta je takav kako bi se mogao nacrtati "brzinom pisanja" i kako bi mogao biti ono što jest - sapunica. Osobno mislim da je forma sapunice jako potentna, ali isto tako zahtijeva određene kompromise. Kao što su sapunice tradicionalno niske produkcijske vrijednosti (uvijek su me u Santa Barbari znali nasmijati bijedni kompoziti kad se radnja u dva kadra odvijala u "eksterijeru"), tako je i za moj strip nužno bilo da se crta brzo i bezbolno. Inače ga nikad ne bih dovršio.

Očigledno pitanje je: zašto bismo mi to čitali kad ti to radiš preko k--ca, ali to je naprosto krivi dojam. Ja to uopće ne radim preko k--ca, nego u čitav taj Kajgod ulažem puno želje, emocija i ljubavi, a zašto ne mogu bolje... Eto, ne mogu. Htio bih, ali svi imamo svoje kapacitete, svi imamo svoje granice. Ja iz iskustva znam da bi mi dop--- crtati sličicu stripa po jedan sat i onda tako tko zna koliko sličica za nešto razvedeno poput Gledišta.

A tko ga ima volje čitati i takvog kakav jest - hvala, tko ne - oprostite.

***

Rico je nacrtao Sergeja po mom scenariju (kako ne bi svi stripovi koje radim bili ružni). Hvala mu. Izvanredno je to napravio. Stvarno impresivno. Moj dio posla malo škripi. Htio sam pisati kao Macan u ranim epizodama. Čak sam preuzeo i "citat" metodu (tko skuži dobit će nekakvu simboličnu nagradu Kajgoda). Kad mi je Sergej još bio briljantan, a ne samo zabavan kao u zadnje vrijeme. Sinopsis je bio dobar, čini mi se, ali trebala mi je koja stranica više da se scenarij raspjeva. Što je tu je. Javim vam kad će se moći kupiti pa ako imate bijednih - koliko ono? petnaestak kuna? - uvjerite se na što to liči. Ponavljam, vrijedi i zbog Ricina crteža samog!

Kako FAB nikako nije pronalazio scenaristu, a Borna se pojavio koji dan prekasno sa svojim scenarijem, na kraju sam i njemu napisao jednu epizodu. Vidio sam prvih šest stranica i mislim da su također jako dobro nacrtane, pa uskoro javim hoće li i taj strip zaživjeti u Sergej stripu.

Darko je kasnije tu "Sergej inicijativu" (zasigurno bez ikakvih negativnih primisli) nazvao, citiram: "fanartom", pa mi je bilo na trenutak krivo što sam uopće radio na tome. Mislim, da to nisam shvaćao kao scenarističko djelovanje na tuđem autorskom serijalu (kao recimo Miller na Batmanu ili Moore na Swamp thingu), nego nekakvo fanart izdrkavanje sigurno ne bih trošio svoje (sad više nego ikad) dragocijeno vrijeme na to.

Ali, kao što rekoh - vjerujem da Darko nije tim izrazom želio omalovažiti trud svih nas koji smo za to zagrizli.

***

Neki su me zaje--- znate već što --- da sam profi web dizajner, a da mi stranica ima 550 gresaka u kodu, pa sam si uzeo malo vremena iako zapravo ne mislim da je to toliko bitno (bitno je da se svima prikazuje kako treba, a ne da prati sve moguće standarde) i tako je novi broj Kajgod magazina:

I to XHTML 1.0 Strict, CSS i RSS validni (da sad ne pejstam sve certifikate). Ha! In jor fejs, svima koji su me ono...

***

Ako nekoga zanima: Marina dobro, beba Filter će nedvojbeno biti boksač (već sad neumorno trenira na maminom trbuhu) i tako...

Kolega s posla, Damir, je još u bolnici (i bit će još ohoho), ali nadamo se da će doktori ispraviti ono što su u startu sami i zaje--li, pa da će se vratiti jači no ikad (pa makar ja više tamo i ne radio).

Pozdrav do sljedeće prilike!

    Moj obračun s njima

Ajmo sad na junake i protagoniste...

Anić kaže:
junak 1. onaj koji se odlikuje hrabrošću i smjelošću 2. glavni lik ili jedan od nosilaca radnje u književnom ili kazališnom djelu

Ali Anić kaže i:
strip priča predstavljena nizom slika praćenih tekstualnim dijalogom i objašnjenjima

Dakle: Anić je počesto, zbog same naravi rječnika (malo slovo!) kao takvog, površan i neprecizan.

Ja bih ipak razlikovao junaka (ono pod brojem dva) od protagonista, kad se osvrnem na Macanovu PIP-u vezanu uz junaka našeg doba.

Pitanje je, dakle, kakve junake ili protagoniste bi današnji strip trebao predstaviti da bi bio zanimljiv klincima (i ostalima, zašto ne?). Rico vrlo brzo odgovara kakav bi protagonist trebao biti i - zahvaljujući tome - dobija priliku da se baš u tom žanru okuša. Taste of his own medicine, it seems. Ali to nije tema Obračuna. Teza je skoro dokazana (bit će dokazana ako se strip uhvati i proda koji primjerak časopisa više), a izgleda da se svi i onako slažemo oko toga.

Idealni protagonisti populističkog stripa su obitelj Gotovac (tko god oni bili)!

Ali jesu li oni junaci? Doživljava li ih njihova vlastita publika moralnim uzorima, snažnim osobama, nedostižnim idolima?

Ako smijem suditi po kolegici Ružici (koja je jedina osoba s kojom često razgovaram a da uopće zna prepoznati lica tih likova - gdje likovi ima dvojako značenje, ali tko skužio skužio), nisu! Uopće! Ona se Simoni ruga, misli loše o njoj, što je još važnije - želi da ne uspije!

Ovako to otprilike izgleda:
pogleda na internetu snimku pijane Simone koja se ponaša nedolično i govori: "Ma gledaj je! Pijana! Pa ta žena će jednom imati djecu. Kakva će to biti majka?"

I ja sam iz toga prilično siguran da ona Simoni želi da ne uspije kao majka.

A smijemo li našim junacima željeti neuspjeh? Smijemo li navijati za Jokera umjesto za Batmana? Smijemo li misliti kako bi se junak trebao ugledati na nas?

Nije sad važno je li Ružica, ja ili netko od vas ljubomoran na Simonu i Antu. Uopće. Ljubomorni smo mi i na Batmana, ali ne želimo ga vidjeti kako se valja u blatu neuspjeha.

Koja je razlika? Što čini junaka, a nedostaje bilo kojem protagonistu?

Moj idealni junak za sva vremena bez sumnje je Sokrat kako ga opisuje Platon. Svi nužni elementi koji čine nekoga univerzalnim junakom, onim za koga ćemo uvijek navijati, su tu, a nedostaju svi površinski detalji koji nam nekad znaju sakriti pravu narav junaka.

Sokrat je bio ružan, i to u društvu u kojem je biti ružan, kao što je to Nietzsche lijepo primijetio, gore nego biti kriminalac, bio je iritantan u društvu koje je posebno cijenilo ugodu, siromašan u društvu koje je cijenilo bogatstvo (a koje ne?), slab u društvu izgrađenom na sili...

Ali Sokrat je bio izvrstan! Bio je izvrstan jer je bio etičan. Bio je izvrstan jer je znao za što se vrijedi boriti i za koju istinu vrijedi umrijeti.

Junak oslobođen supermoći, ljepote, društvenog ugleda... Čisti i idealni junak.

Simona i Ante to nisu. Oni su sve OSIM onoga što je bio Sokrat. Zato su oni antijunaci. Nipošto junaci. Za njih se ne navija. Njih se želi pratiti do neminovnog pada.

***

Protagoniste smo prepoznali.

Ali imamo li junake?

Možemo li danas, u vrijeme potpune relativizacije etike, u trenutku kad nam se čini da o svijetu toliko malo znamo da naprosto ne znamo je li se upravo dogodilo nešto dobro ili loše kad se dogodi... Možemo li imati junake? One u koje ćemo se ugledati? One koji su sušta suprotnost frajera iz stripa koji vam nudim ovdje desno, frajera koji ima sve nebitne karakteristike koje najčešće pripisujemo junaku osim one ključne: da zna za što se treba boriti?

Darko, ako ovo čitaš... Možda jedna od budućih PIPalica?

Ima li nade da jednom opet djeca iz stripova počnu učiti kako biti izvrstan, a ne kako biti slavan?

    Gledišta #7

...prošlu epizodu pročitajte ovdje.

...nastavak u sljedećem broju.

    Superheroj

    Nove pustolovine Marine i Martina #3

...prošlu epizodu pročitajte ovdje.

...nastavak u sljedećem broju.

    Vaši cijenjeni komentari

Pjer 

Nismo si mi baš tak dobri! 

jurica 

he, he, he, a bas si mislil hoće li to pročitati itko tko će znati na što se odnosi ;-)

pozdrav kume! 

Rico 

Phuh, evo, procitao i 6. i 7. broj kajgoda, mali osvrt, opet ti je mracni strip najbolji, onaj 'tisina' iz 6. broja olovka, ne. A ni ove ilustracije:) superheroja nisu lose.
One baze s animađirevima ne kužim, pa komentirati ne mogu, kolegi ti zelim brz oporavak.
I scenarij je bolji od crteza 'Sergeja'... dosta bolji. Imas to nesto za pisanje, po mom skromnom misljenju.
Znaci vec ti dopizdija prvi pravi posal:) 

jurica 

'Znaci vec ti dopizdija prvi pravi posal'

hmmm... dopi--- mi je drugi tjedan, ali izdržljiv sam ja ;-)

a nije mi to ni prvi 'pravi' posao. radio ja vec pred cca. 7 ili 8 godina osamsatno radno vrijeme. tri ili cetiri mjeseca, mislim da je bilo. a tamo mi je zapravo bilo super. nije bilo odgovornosti, a to se cijeni... 

lizosom 

ova zadnje sličice su baš mega. 'najstvarnije' i zao pogled, 'junak' i..bez komentara, 'suočiti se sa stvarnošću' - .....nee

jako dobro 

mcn 

Ispričavam se na terminu 'fanart' - bio je upotrijebljen za Fabov solo-crtezz, a nikad, koliko se sjecham, za neki od napravljenih stripova zbog kojih sam radostan, sretan i veseo.

A Simona već ima dijete. :)